Engleski jezik

Engleski koji znaš u glavi nije isti engleski koji živi u tijelu

Sjedila je ispred ekrana, slušalice na ušima, kamera upaljena. Znala je da će doći red na nju. I znala je što želi reći (barem u glavi). Kad je njezino ime izgovoreno, tijelo je reagiralo prije nje. Disanje se skratilo. Ramena su se podigla. Rečenica koja je maloprije bila jasna nestala je. Kasnije mi je rekla: “Imala sam tu rečenicu. Samo je nikad ne mogu dozvati kada treba.” To je rečenica koju redovno čujem u radu kroz feel good engleski mentoring.

Zašto znamo engleski, ali ga ne možemo pričati?

Ljudi koji dolaze u Feel Good Engleski svijet često imaju isto prethodno iskustvo:

razumiju engleski
čitaju bez problema
slušaju serije, sastanke i podcaste

Ali kad trebaju govoriti, tijelo se zatvori.

To ne znači da ne znaju engleski. To znači da engleski koji znaju u glavi nije dostupan tijelu pod pritiskom.

Tu se javlja strah od govora na engleskom, čak i kod onih koji “znaju jezik na papiru”.

Što se događa u tijelu kad pričamo engleski pod stresom?

Prije nego što izgovoriš prvu riječ, tijelo već procjenjuje situaciju: Je li ovo sigurno?

Ako osjeti procjenu, važnost ili strah od greške, tijelo ulazi u stanje opreza.

U tom stanju riječi kasn, misli se često rasipaju, a govor se prekida.

Zato engleski “nestane” baš kad nam je najpotrebniji.

Bez rada na mindsetu u učenju engleskog, jezik često ostane teorija, a ne postane pričanje engleskog bez stresa.

Kako izgleda engleski koji živi u tijelu?

To je engleski u kojem smiješ zastati, smiješ razmisliti, smiješ pogriješiti.

Kad tijelo dobije dozvolu da ne mora biti savršeno, jezik se opušta.

Tada engleski prestaje biti borba i postaje komunikacija. I upravo zato zvuči sigurnije.

A engleski koji živi u tijelu nije savršen, ali je 100% tvoj.